Jedna od posebnosti ovogodišnjeg ZFF-a je i popratni program Kino u kinu kojim želimo podsjetiti gledatelje na jedinstveni doživljaj gledanja filmova na velikom platnu u mraku kinodvorane. ZFF skreće pažnju na važnost kina za razvoj kolektivne imaginacije, ali i podsjeća na sve neizvjesniju sudbinu tog oblika zabave u svijetu novijih oblika distribucije.

Dokumentarni film Ivana Ramljaka, Kino Otok, poetsko je ostvarenje o kulturi odlaska u kino u malim mjestima na hrvatskim otocima tijekom druge polovine prošlog stoljeća. Film prati šestero ljudi koji se prisjećaju omiljenih filmova, uspomena koje ih za njih vežu te o ritualima koji su im prethodili. Kino Otok je proglašen najboljim dokumentarcem na festivalu istočnoeuropskog i srednjeeuropskog filma goEast u Wiesbadenu.

Redatelj Mamadou Dia u svom filmu Subotnje kino u središte radnje stavlja dvojicu dječaka, strastvenih filmofila. Zaplet nastaje kada njih dvojica žarko žele pogledati film u lokalnom kinu prije nego se vrata kinodvorane zauvijek zatvore. Film prikazuje borbu mladih u nastojanju da, ako već ne mogu promijeniti sudbinu i ostaviti kino otvorenim, odaju mu počast odlazeći u njega.

Zbogom, Zmajevo svratište istodobno je oda samom filmu Zmajevo svratište (1967.) i kinodvorani u Taipeiju gdje se radnja filma događa. Šačica ljudi dolazi na posljednji ispraćaj kina i na zadnju projekciju prije nego što ono zatvori svoja vrata. Gledajući film, zapažamo prazninu dvorane čime nam redatelj Tsai Ming-liang skreće pažnju kako i prazno kino razmišlja o nama. Film je osvojio nagradu FIPRESCI u Veneciji.

Wim Wenders oduševio je publiku svojim filmom Kraljevi ceste. Priča je to o slučajnom susretu putujućeg servisera filmskih projektora i psihologa koji kreću zajedno na put seoskim cestama Njemačke. Film je posvećen Fritzu Langu, a obiluje predivnim kadrovima direktora fotografije Robbyja Müllera. Ovo ostvarenje je zanimljivo po tome što nije imalo pravog scenarija. Osim početne scene upoznavanja glavnih likova, ostatak filma je improviziran.

Dokumentarni film o najstarijem kinu u Ujedinjenom Kraljevstvu donosi Thomas Lawes. Posljednji projekcionist posvećen je projekcionistima i njihovoj obuci koja se kroz godine sve više smanjila. Kada je to prvo kino otvorilo svoja vrata 1909. godine obuka je trajala čak pet godina, a sto godina kasnije za taj isti posao dovoljno je samo sat vremena. Tema filma je povijest nezavisnih kina u Ujedinjenom Kraljevstvu, a epicentar cijele radnje je kino Electric u Birminghamu koje je sam redatelj obnovio.

Posljednji, ali nikako manje važan je posebno filmsko ostvarenje Paula Antona Smitha Jeste li gledali moj film? Sastavljen od isječaka iz više od tisuću raznih filmova, ovaj film s najjačom glumačkom postavom je svojevrsna posveta sedmoj umjetnosti kao takvoj. Ono što povezuje isječke su scene koje prikazuju zajedničko gledanje filma u mraku dvorane. Projekcija ovog filma u petak u 23 sata u dvorani Müller bit će jedinstveno iskustvo zabave. U konceptu Walk in Cinema posjetitelji će u svakom trenutku moći ušetati na projekciju s pićem i u opuštenoj atmosferi uživati u ovoj filmskoj poslastici.